Geografija

Turistička valorizacija geolokaliteta klisure reke Gradac

Luka Đurović (2001)
učenik 4. razreda Gimnazije "Patrijarh Pavle", Beograd
Emilija Krantić (2000)
učenica 4. razreda Osme beogradske gimnazije, Beograd

Mentorstvo: 
Elena Tadić, analitičar zaštite životne sredine, student Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu

Klisura reke Gradac urezana je u kraškom terenu valјevske Podgorine i duboko zaseca krečnjake lelićkog krasa. Dugačka je 22,7 km i ima pravac pružanja jug-sever, završava se na ulazu u Valјevo. Glavna morfološka osobenost klisure Gradca je izrazito meandarsko vijuganje donjeg, rečnom koritu bližeg dela doline. Na klisuri se nalazi pet geolokaliteta od velikog značaja- Degurićka pećina, uklјešteni meandri Gradca, Jerinin grad, vrelo Gradca i Šareno platno. U svrhu vrednovanja lokaliteta od strane geoturista korišćen je M-GAM model koji se ne fokusira samo na mišlјenje stručnjaka već i na mišlјenje posetilaca i turista kroz anketni upitnik koji je sproveden za evaluaciju. Svaki ispitanik pomoću anketnog upitnika treba da odredi/oceni važnost (Im) svakog od 27 subindikatora (od 0.00 do 1.00) M-GAM modela. Pomenuti geolokaliteti klisure reke Gradac imaju prosečnu vrednost glavnih vrednosti 4,96, a dodatnih 3,06, što znači da imaju srednji nivo glavnih vrednosti i relativno nizak nivo dopunskih vrednosti, odnosno da imaju osrednju ,,turističku vrednost”.


Uticaj proglašenja klisure reke Gradac predelom izuzetnih odlika na njenu realnu zaštitu

Mihailo Mitić (2001)
učenik 4. razreda Gimnazije "Bora Stanković", Niš
Tamara Hasković (2002)
učenica 3. razreda Treće beogradske gimnazije, Beograd

Mentorstvo:
Teodora Popović, studentkinja doktorskih studija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu
Elena Tadić, studentkinja osnovnih studija, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Novom Sadu

Klisura reke Gradac nalazi se u zapadnoj Srbiji, jug-jugozapadno od Valјeva i dugačka je 22,7 km. Generalni pravac prostiranja je jug-sever. Skoro celom svojom dužinom, klisura je prožeta diverznim geomorfološkim oblicima. Uska dolina i njene klisuraste strane takođe se odlikuju bilјnim i životinjskim diverzitetom. Kao predeo sa značajnim prirodnim, biološko-ekološkim, estetskim i kulturno-istorijskim vrednostima, klisura reke Gradac je 1984. godine stavlјena pod zaštitu kao predeo izuzetnih odlika. Ova odluka je doneta sa namerom da se očuvaju sve vrednosti ove teritorije. Rad se bavi promenama koje je proglašenje o zaštiti područja donelo pomoću analize promena opšteg uticaja čoveka tokom godina. Podaci o tim promenama su prikuplјeni anketama. Istraživanje je pokazalo da je stav ispitanika o očuvanju klisure reke Gradac pozitivniji kada pričamo o periodu pre 1984. godine nego nakon te godine.


Procena verovatnoće za nastanak klizišta u slivu reke Banje

Ognjen Perić (2003)
učenik 4. razreda Gimnazije "Vuk Karadžić", Loznica

Mentorstvo: 
dr Ivan Novković, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu

Ovaj rad predstavlja paleogeomorfološku studiju sliva reke Bukovik koji se nalazi u Valjevskom krasu (Lelićko – Bačevačka kraška oblast). Usled kraškog erozivnog procesa ovaj vodotok je iščezao. Rekonstruisan је i kartiran tok Bukovika i celog njegovog sliva. Većina vodotoka ovog sliva danas ne postoji jer ih je savladao kraški proces. Rekonstruisani vodotoci su kategorisani prema Štraleru. Recentno jedini stalan vodotok ovog sliva je potok Zlatar čiji se sliv nalazi u neogenim sedimentima. Sliv Bukovika predstavlja gornji deo sliva reke Lepenice. Za današnji izgled hidrografske mreže sliva Bukovika su velikim delom zaslužni neogeni sedimenti koji su nekada prekrivali ceo sliv a sada prekrivaju 22,6% sliva.


Rekonstrukcija sliva paleovodotoka Bukovik (Valjevo)

Petar Krsmanović (2002)
učenik 4. razreda Šabačke gimnazije, Šabac

Mentorstvo: 
dr Aleksandar Petrović, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu

Ovaj rad predstavlja paleogeomorfološku studiju sliva reke Bukovik koji se nalazi u Valjevskom krasu (Lelićko – Bačevačka kraška oblast). Usled kraškog erozivnog procesa ovaj vodotok je iščezao. Rekonstruisan је i kartiran tok Bukovika i celog njegovog sliva. Većina vodotoka ovog sliva danas ne postoji jer ih je savladao kraški proces. Rekonstruisani vodotoci su kategorisani prema Štraleru. Recentno jedini stalan vodotok ovog sliva je potok Zlatar čiji se sliv nalazi u neogenim sedimentima. Sliv Bukovika predstavlja gornji deo sliva reke Lepenice. Za današnji izgled hidrografske mreže sliva Bukovika su velikim delom zaslužni neogeni sedimenti koji su nekada prekrivali ceo sliv a sada prekrivaju 22,6% sliva.


Rukovodioci programa: Aleksandar Petrović, Milan Marković

WordPress Appliance - Powered by TurnKey Linux